понедељак, 28. октобар 2013.

TOMA QUE TOMA


Odgovorno tvrdim da je ovo jedini blog ikada igde na svetu koji u jednom postu stavlja dokumentarac o Psychobilly-ju a u sledecem o Baile Funk-u. To vam je kao kad bi vam neko posluzio telecu glavu u skembetu a za dezert salatu od avokada na primer. Nidje veze sto bi rekli neki rodjeni Beogradjani iz centra. Ali ja obecah dokumentarce muzicke i to neke razne svakojake pa ce tako i biti ovih dana na ovim stranicama. Nema VIDEORAMA, to cu ukinem, samo ozbiljan materijal. I sto sareniji naravno, so stej tuneD. Veceras bombonica prava i jedan od meni licno omiljenijih muzickih dokumentaraca ciju sam verziju sa prevodom najzad nasao na netu pa ga mogu podeliti i sa vama stanovnicima interneta. Film je na inace na prljavom portugalskom odnosno ulicnom brazilskom i ja sam ga prvih par puta gledao bez prevoda bez ikakih problena, nisam razumeo rec al nije smetalo. Toliko je dobar. Oprostite, film se zove Favela Bolada iliti Favela on blast, snimio ga je cika Diplo dok je jos bio stvarno kul i ne toliko popularan, u vreme kada je promovisao bilo koju subkulturnu muzicku scenu koje je mogao da se docepa. A fetis mu je bio Baile Funk, do tada potpuno nepoznat zanr dalje od Brazila, odnosno favela, posto se u ostalim, malo civilizovanijim delovima Brazila on oduvek smatrao najnizom muzickom formom napravljenom za najnizi sljam planete zemlje. Surovo, sirovo, degradirajuce, bez ikakve umetnicke vrednosti i trte, mrte, statijaznam. Poenta cele price je da Baile Funk to zaista i jeste, muzika najcrnje moguce sirotinje iz geta, muzika ljudi iz blata i mulja prema kome su Jamajkanski Dancehall ili americki Gangsta Rap male bebare. Baile Funk i jeste negde nastajao kao rep i denshol, pre nekih dvadesetak godinama duboko inspirisan Miami Bass-om koji se u to vreme cepao, ali bez ikakvog priznanja od ostatka sveta niti bilo koje velike zvezde poznate dalje od svog komsiluka. Muzika napravljena iskljucivo za (uglavnom) ilegalne zurke u favelama, muzika za mrdanje bulja i dekadentno ponasanje, muzika koja je neretko direktno vezana za promociju neke lokalne bande ili ozbiljnije kriminalne organizacije, muzika koja se striktno valjala iz ruke u ruku na ulici. Nesto sto je dancehall ili rap bio u pocetku a izrastao u ovo danas. To se Baile Funk-u nikada nije desilo, mozda zbog jezika, mozda zbog previse eksplicitnog materijala i prerealne geto spike, mozda zbog previse sture muzicke podloge, ko ce ga znati. Medjutim, to se promenilo te neke 2005-2006-2007-2008 kada je mladi Diplo furao i nesto se malo zajebavao sa curicom iz Londona kasnije mega popularnom MIA koja je u to vreme snimala album prvenac i zahvaljujuci svom drugaru debelo se navukla na Funk Carioca i celu tu brazilsku scenu. Naravno. album je bio pun Baile Funk ritmova, bitova i forica a na mikstejpu koji je izasao nakon albuma, cuvenom Piracy found Terrorism medju MIA remiksima se nalaze i tri numere originalnih brazilskih izvodjaca koje je Diplo potpisao kao Baile Funk 1-3. Stvar je naravno postala totalni hit i gomila iz ostatka sveta je pocela da se interesuje za ovu do tada nepoznatu scenu, negde u to vreme tehno pionir Daniel Haaksman pocinje da se zanima za ovu scenu takodje, odlazi u Brazil i nakon par godina se vraca sa kuferom punim ploca i kaseta, osniva Maan Records i pocinje da navlaci gomilu Berlinskih hipstera na ovu foru. Gomila producenata postaje svesna ove muzike i pocinje da eksperimentise sa njom, Tropical i Global Bass pocinju da rastu i nastaju kao ozbiljni elektronski pravci, pojavljuju se nova imena i producenti i van favela Rija i od tada, ako nista drugo, se bar zna sta je Baile Funk ili Funk Carioca ili Funk kako kazu njegovi originalni fanovi. Neki veci uspeh je izostao ali tih par godina Baile Funk je bio pravi hit zajedno sa gomilom sada vec opsteprihvacenih geto subzanrova. E u to vreme je Diplo i izbacio ovaj predobri dokumentarac sa lica mesta, direktno iz favela u kojima je boravio neko vreme zahvaljujuci muzickim poznanstvima i koji ne govori samo o Baile Funk-u vec i o samim favelama i ljudima koji su tamo od rodjenja do (cesto prerane) smrti. Vec sam se previse raspisao pa ne bi preterano o filmu ali verujte da je film odlican bez obzira da li vas ovaj muzicki pravac zanima ili ne, Diplo je stvarno odradio vraski dobar posao i lepo po segmentima obradio sve gore pomenute teme, pokrio temu filma a u isto vreme napravio mnogo vise od muzickog dokumentarca i ozbiljno se pozabavio akterima filma, odnosno stanovnicima favela. Ako neko misli da je zajebana geto protuva nek malo pogleda sta je pravi geto, goli i bosi bato, nema skola, nema posao i onda sto je muzika taka kaka je?
Pa takva je kakva jeste a kvakva jeste i kako zivi brazilska sirotinja raja pogledajte u narednih sedamdeset minuta. Pali plej i uzivaj....



5 коментара:

  1. Sve ljepo ozbiljno, al nemo ukidas Vidoramu, to je isto ljepo, upakisano sve fino. Ovdi mi su sve informacije, kako bi drugcije saznavala :) I hvala vam zbog toga. I vi ste ljepi :)

    ОдговориИзбриши
  2. E sad kad si mi rekla da sam ljeep ondak necu, stize nova za koi dan, a i vi isto sve tako, upalte skajp molijo bih....

    ОдговориИзбриши
  3. Zamoljeno, upaljeno. Sve na gotovs, u sluzbi narodu i vjesticama a zarad ljepote

    ОдговориИзбриши
  4. jurio sam ovaj film sa prevodom godinama, fala Vlujane!

    ОдговориИзбриши