петак, 14. децембар 2012.

Tvrde Pizde i Velka Jaja...




Kao i sto rece u proslom postu, veceras opet pankeraj, u ovom slucaju stari dobri streetpunk ili bolje reci OI! i to onaj najbolji moguci koji se prasio pocetkom osamdesetih. Znaci pravi ulicni pank, nista art skul budalastine, nista aktivizam, nista fasizam i ekstremizam samo kafana, tribina, ortaci, picoke i pivo, pivo, pivo i panduri su pizde, ponovicu, panduri su pizde,  politicari su lazovi a pozeri i fenseri su sisaci jaja i dobice batine. Slike iz zivota jednog obicnog skineda ili pankera ili navijaca ili pijandure, otprilike mu to dodje to. Takvim temama se bave, i tim zivotom zive ova trojica ludaka iz Milvola koji sebe nazivaju Hard Skin, bend koji sam ja tek skoro poceo da pratim, iako se moj drugar Dzoni trudi da mi skrene paznju na njih vec godinama u nazad, ja sam tek skoro zaista poslusao i shvatio koji su ovo carevi, i naravno odmah se navukao na sve sto su izbacili, pogotovo ovaj album koji bih vam veceras poklonio. Aj to posle, prvo malo da pojasnim neke stvari i objasnim zasto je bas ovaj bend prodao 100 000 kopija prvog albuma, sto je ogromna cifra u pank krugovima i to kao totalni anonimusi i bez ikakve reklame, spotova ili bilo cega slicnog. Pa prvo, zato sto su se ljudi mnogo zazeleli pravog OI! zvuka u zadnjih ko zna koliko godina, ali ne neke kopije necega, vec pravog i totalno iskrenog skinhead benda. Drugo, sto momci peru koliko dobro sviraju i to striktno OI! bez nekih krosovera i sranja i prva asocija bi svakako bila Cocney Rejects, ali i Cock Sparrer u smislu himnicnih i preterano zaraznih sing-a-long pesama, kao i fantasticnih vozalica na gitari, dva ludacka vokala i nijedna losa pesma, nikad! I trece, sto postoji jedna fora, sve vreme se loze da su najtvrdje, najarogantnije i najignorantnije ulicne skinjare a sve je u stvari odlicna zajebancija i sprdacina na njih same kao i na sam skinhead pokret. Kao prozivka i kao totalna posvecenost tome, kapirate? Jako iskreno, realno i mnogo duhovito, ako uopste mozete da skontate ovaj tip humora. Pa zamislite samo imena pesama poput Im still fighting Tacher, OI not jobs!, ACAC (all coopers are cunts), Two chords, Two fingers i jos milion slicnih. Legendrano i neponovljivo a opet tako prepoznatljivo. E sad, rekoh da je prvi album Hard Nuts and Hard Cunts bio totalno ludilo koji je odmah od njih napravio nove skinhead idole mladezi i starezi, ali meni je ipak mnogo drazi njihov drugi (i poslednji oficijalni) album Same Meat Diferent gravy koji je u tih svojih trideset minuta koliko traje, uverio fanove da je vredelo cekati osam dugih godina na njegovo izdavanje. Ovaj album je tek odlican i verovatno jedino pank izdanje koje sam cuo u zadnje dve, tri godine koje mogu da slusam iznova i iznova i iznova i iznova. Svaka pesma je hit za sebe a teme su one dobre stare, skinhedi ( Millwall Mark, Skinhead, Skin Hard), preterana mrznja prema pandurim( Law and order(up your arse) i epska COOPER CUNT), kafana i ekipa ( Hard Stuff, Down the pub) seksisticko gistro ljubavne (Shes a right sort, Make my tea) Millwall (Boys in blue) i slicne teme. Apsolutna preporuka i pravi mali dragulj za sve ljubitelje pravog OI! punka ili streetpunka kako vec hocete. Evo vam i link za skidanje na dnu posta ali pre svega toga moja omiljena numera sa ovog albuma i totalni mega ultra hit simpaticnog naziva Cooper Cunt. Obavezno poslusajte i skidajte album, vidimo se, cujemo se, uzivajte! ACAC!!!!!!







5 коментара:

  1. Da,trebale su godine da te nateram da preslusas HARD SKIN,ali oni nisu jedini bend koji ignorises! Drago mi je sto si se odusevio i sto mogu bar malo da de udaljim od elektro sranja.

    ОдговориИзбриши
  2. Odlicno.Skidam odmah.Verujem da ce mi se svideti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nadam se da hoce, nego burazeru, sta bi sa blogom? Jel si ga ugasio ili su ti ga ugasili dusmani?

      Избриши